Nezadovoljni gost

Držala je jezik za zubima, koliko god račvast inače bio, kako ne bi dolila još ulja na vatru. Slušala je šutke nezadovoljnog gosta i stiskala šake. Bio je neotesani gad. No, znala je dobro tko je. Bio je to poznati kritičar, ugledan novinar, sin jednog saborskog zastupnika i potpuna noćna mora koja joj je upucava svako ljeto. Čula je priče o njemu. Kada bi poželio uništiti neki kafić, restoran, slastičarnicu ili bilo što drugo, uvijek bi uspio u tome. Bio je karizmatičan, elokventan i vrlo popularan. Vjerojatno se radilo o hordi lažnih obožavatelja, najčešće mlađih žena koje su maštale o tome da ga zavedu kako bi stekle bolji društveni položaj, ali bilo kako bilo, njegova kritika i otvoreno nezadovoljstvo prema nekom restoranu prije ili kasnije rezultiralo bi zatvaranjem. Baš je zato Melanija držala jezik za zubima.

Kritičar je držao drski monolog, a ona je drhtala od bijesa. Usta su joj bila napola otvorena kao da se sprema nešto reći ili barem još jednom ponoviti isprike koje je instinktivno izgovorila, ali iz nje nije izlazio glas. Kritičar je podigao u jednom trenutku desnu obrvu u iščekivanju odgovora ili nekakvog pojašnjenja, ali ona je kipjela od bijesa. Tada se desilo nešto nezamislivo. Taj umišljeni skorojević ju je odmjerio od glave do pete. Dobro se zagledao u njene okrugle i čvrste grudi, lijepe duge noge i općenito vitku figuru. Svoju dugu plavu kosu zavezala je u visoku punđu, ali joj je jedan neposlušan pramen padao preko lica i punih usana. Nije bio siguran jesu li joj oči bile zelene ili plave, ali su bile stisnute od bijesa.

"Usprkos tome što ste očito nespretni, želio bih Vama i konobi Vaše majke pružiti drugu priliku. Kako se planirate iskupiti? " - rekao je hladnim glasom.

Melanija je u sebi psovala, ali je progutala knedlu i samo čekala njegov daljnji monolog. Djelovao joj je kao tip koji točno zna što želi. Iako je preko ljeta radila kao konobarica, Melanija je bila na četvrtoj godini Medicine i svoj fokus je već tada stavila na područje psihijatrije i ljudskog ponašanja općenito. Znala je prepoznati egomanijaka.

"Možda bi se mogli dogovoriti.. Možda niste baš u svemu tako nespretni.. " - rekao je uz šarmantan osmjeh.

Bili su udaljeni svega dva metra, pa kada je zakoračio prema njoj odmah je prepolovio udaljenost. Znala je što želi i bila je spremna ponuditi sebe za ispriku. Htjela je zadržati posao i nije htjela da joj majka izgubi usred sezone priliku za dobru zaradu. Znala je da će novcem od konobe biti plaćen njen smještaj u Zagrebu, fakultet, knjige.. Bila je spremna prepustiti se deset ili petnaest godina starijem kritičaru.

Kada je napravio još jedan korak prema njoj, znala je da je to "žuto" svjetlo. Još je uvijek mogla reći ne. No, on ju je podigao u naručje i posjeo na jedan prazan stol. Primaknuo se k njoj, raspustio joj punđu, provukao prste kroz njezinu kosu i natjerao ju da ga poljubi. Bio je bezobrazan i nemoralan, sklon ucjenama, ali je uživala u poljupcu. Uskoro je i osjetila njegovu ukrućenu batinu. Obgrlila ga je nogama i dala do znanja da je spremna za njega.