Vatromet u ponoć
Nikad nisam voljela kolektivne proslave. Znate, ona događanja kad se okupi gomila ljudi i divljački se veseli nekom imaginarnom datumu. Proslave Nove godine su me naročito iritirale. Sav taj kič i laž na jednom mjestu, veselje kraja nečega što nikada nije ni započelo. Od djetinjstva sam pod svaku cijenu pokušavala izbjeći to nepodnošljivo grljenje i ljubljenje u ponoć i zazivanje svega najboljeg. Sjećam se kako sam u srednjoj školi eskivirala zajedničke razredne proslave i novogodišnje tulume na kojim se opijalo do besvijesti. Jednom prilikom sam ipak otišla i trpjela gomilu glupih razgovora prije nego što su zazvonila zvona i prasnuo šampanjac. Neki tip je došao kako bi mi čestitao i tom prilikom me pokušao zažvaliti. Opalila sam mu pljusku i odmah otišla u pravcu svojeg doma. Svi su me zabezeknuto promatrali dok sam zalupila vratima. A godina je tako lijepo počela. Čak je i snijeg lepršao iznad krovova mojeg grada.
Jednom drugom prilikom me moja najbolja prijateljica prisilila da s njom i njenim društvom provedem tu beskonačno dosadnu novogodišnju noć. Uporno sam je odbijala i na kraju morala pristati jer bi se inače razljutila. Tom prilikom i nije bilo tako loše jer mi se dopao jedan od dva prisutna momka. U razgovoru mi je i on rekao kako su mu dočeci Nove godine ogroman davež i kako ih pod svaku cijenu izbjegava. U trenucima kad se polako počela opasno približavati ponoć, otišli smo u jednu od praznih soba, zaključali se i počeli ljubiti. Skinuli smo sa sebe odjeću i legli na prilično prostrani kauč. Ljubio me je po grudima i govorio kako nikad tako lijepe do sada nije vidio. Našalila sam se da se onda i nije puno grudi nagledao. Nije prošlo puno nakon toga i ja sam osjetila kako njegov prst prodire u mene i postepeno me uzbuđuje nježnim dodirima. Ja sam rukom potražila njegov penis i osjetila da je već prilično tvrd. Bez puno razmišljanja sam momka položila na leđa, uspentrala se na njega i u sebe stavila sad već ponosno uzdignutu njegovu muškost.
Gledala sam ga ravno u oči i sve jače ga uvlačila u sebe. U jednom trenutku je počeo duboko disati i zatvarati oči, pa sam usporila jer sam željela da traje. U jednom trenutku smo čuli kako je počelo odbrojavanje u pokrajnjoj sobi i mi smo se tempirali da svršimo točno kad otkuca ponoć. Doslovce smo svršavali dok se na prozoru mogao vidjeti vatromet na nebu grada. Bilo je fora i nismo se mogli suzdržati od smijeha. Kasnije smo se obukli i pridružili društvu u njihovom slavlju. Moram priznati da sam tada po prvi puta s veseljem prihvaćala čestitke praćene poljupcima. Sljedećeg tjedna sam se sa spomenutim momkom našla na kavi gdje smo se dogovorili da ćemo i iduće godine pokušati ponoviti naše nezaboravno iskustvo čak i ako budemo u vezama. To smo i učinili.
dopisivanje
s pravim ljudima iz Hrvatske
iz Hrvatske