Blog - I muški imaju noge

I muški imaju noge

Svi su se uvijek divili mojim prekrasnim dugačkim nogama. Kad bi hodala, to je bila prava simfonija pokreta, činilo se kao da lebdim desetak centimetara iznad zemlje. Prošetala bi glavnim trgom svog mjesta i uživala u pogledima okupljenih muškaraca, a bogme i žena. Moje noge bila su glavna atrakcija i donosile dobro raspoloženje tijekom dosadnih subotnjih popodneva. Sjećam se kako je jedan pjesnički nastrojen momak pisao pjesme o njima i ostavljao mi ih u mom poštanskom sandučiću. U početku mi je sve bilo smiješno, no kasnije sam istinski uživala u njegovim stihovima. Još uvijek čuvam te pjesme negdje duboko u ormaru, odmah pored svojih omiljenih majica s natpisima omiljenih grupa. Sjećam se kako sam jednoj svojoj prijateljici pokazivala sve te napisane pjesme i pitala je što misli. Ona mi je iskreno odgovorila kako bi bila sretna kad bi se netko njoj divio na isti način kako se ovaj nepoznati momak divi meni. U tom trenutku me je čitava priča još više zaintrigirala. Jednostavno sam morala doznati o kome je riječ.

Sljedećih par dana dok bi šetala glavnim trgom paralelno sam pratila promatrače koji su me s divljenjem gledali. Nikako nisam mogla raspoznati tko bi mogao biti taj poeziji sklon dečko koji je danonoćno maštao o meni i pisao prekrasne pjesme. Potraga za nepoznatim obožavateljem mi je polako postala opsesijom. Koga god bi sretala na ulici uvijek bi ga prvo procjenjivala i kalkulirala je li to možda tip kojeg tražim. Na kraju sam odlučila dežurati i osluškivati je li netko u hodniku ispred mog stana ubacuje nešto u moj sandučić. Nas i najmanji zvuk bi izlazila i u pravilu se pozdravljala s poštarom koji me nakon neprestanih izlazaka počeo pomalo čudno gledati. A pjesme su i dalje stizale.

I tada se konačno dogodilo to za čime sam žudjela. Negdje oko ponoći sam čula blagi zvuk, otprilike kao da je netko dotaknuo moj sandučić. Izletjela sam van i konačno uhitila traženu osobu. Odvukla sam ga u svoj stan i posjela na stolac. Momak je bio izuzetno zgodan i nije mi jasno kako ga nisam zamjećivala na ulici. Pričali smo oko sat vremena i nakon toga se počeli ljubiti. Bilo mi je izuzetno ugodno u njegovom zagrljaju. U jednom trenutku sam mu skinula traperice i natjerala ga da gol hoda po mojoj sobi. Otprve sam uočila da unatoč tome što je muškarac ima prilično skladne i lijepe noge. Morala sam ga imati. Otišli smo do kreveta i vrlo brzo počeli voditi ljubav. U početku je bio sramežljiv, no uskoro je sasvim opušteno ulazio u mene i dovodio me do vrhunca. Svršili smo oboje vrlo intenzivno i nakon toga ležali zajedno do jutra. Kad je odlazio od mene, zamolila sam ga da mi i dalje nastavi pisati pjesme. Tako je i bilo, moj poštanski sandučić nikad nije bio prazan.