Blog - Moja tajna šumica

Moja tajna šumica

Telefon zazuja u mom džepu. Izvadim ga, otključam i vidim dolaznu SMS poruku:

"Nađimo se za 20 minuta? Naše mjesto? "

Ugrizem se za usnu. U nezgodno je vrijeme. Radim na izvještaju za jutarnji sastanak i zaista bih ga trebala završiti sada, a ne za dva sata.

Oklijevam trenutak, još uvijek razmišljajući. Telefon mi ponovo zazvoni u ruci s drugom porukom.

„Molim te dušo. Trebam te. "

Bilo koja kombinacija riječi "bebo" i "potreba", a ja sam nestala.

Stalno si ponavljam da ću prestati s ovim ali on zna kako da pritisne moje slabo dugme. A koga ja to zavaravam? Volim da me pritiska.

Zatvorim laptop, provučem prste kroz kosu, obučem cipele. Zastanem na vratima, ključeve već imam u ruci i viknem majci u dnevnom boravku.

"Idem do trgovine, radi nekoliko stvari", kažem. "Želite li ti i otac nešto? "

"Ne, hvala kćeri. "

"Super, vidimo se kasnije", kažem. Vrata se zatvore iza mene prije nego što mi riječi uopće izmaknu iz usta.

Bilo bi to malo nezgodno da je rekla da - dodatno zaustavljanje na mom putu kući. Uulazim u svoj automobil i izlazim s parkinga što je brže moguće.

"Šta radiš? " Kažem sama sebi dok se vozim. "Zadnji put je trebalo biti ono zadnji put, sjećaš se? "

Uzdišem dok razgovaram sa sobom. Mislim da ovo ide kako ne bi trebalo da ide.

"U redu. Zadnji put. Za stvarno. Definitivno ovo je zadnji put. Ovo je tako loše. Tako loše. "

Uključujem radio da se zaustavim u tom misaonom procesu.

Deset minuta kasnije, vozim se kroz industrijsku zonu grada, a zatim napokon ulazim u stambeno područje dalje. Ovdje je naselje novije, kuća su još uvijek ima malo, a nekoliko praznih parcela između njih još uvijek čeka gradnju.

Skrećem lijevo, desno, opet lijevo dok ne dođem do kraja naselja i parkiram na jednom makadamskom proširenju ispod stuba ulične rasvjete. S moje desne strane, šumica, a sa lijeve strane red potpuno novih kuća. Samo su dvije ili tri naseljene po njihovom izgledu. Natpisi "Na prodaju" stoje ispred dvije zamračene kuće, a onima s upaljenim svjetlima roletne su spuštene.

Niko me ne može primjetiti, podsjećam se. Zgrabim telefon i pošaljem kratku poruku: „Upravo sam se parkirala. "

Izađem iz automobila, prohladni noćni zrak škaklja me na zatiljku i hodam ivicom puta dok ne pronađem mjesto na kojem iz šume izlazi mala staza.

Zamišljam jednom davno da je ovdje nekada bilo poljoprivredno zemljište, a staza je povezivala dva imanja odvojena ovom gustom šumicom. S razvojem koji se sada gužva na obje strane, ovaj posljednji preostali dio šume još uvijek je dovoljno velik da ne budete primjećeni ali i dovoljno malen da čak i u njegovom središtu mogu vidjeti svjetlost automobila u prolazu na susjednoj cesti ili da čujem lavež psa iz dvorišta obližnje kuće.

Na trenutak vidim kako se ispred mene prostire moja vlastita sjena dok koračam po stazi ali za nekoliko sekundi ulično svjetlo zaklanja drveće. Ne samo da sada nema sjene, već je dovoljno mračno da jedva vidim vlastita stopala dok mi se oči polako prilagođavaju.

Rizikujem da upalim svjetlo na svom telefonu i usmjerim ga prema dolje, kako se ne bi spotakla od nešto. Naprežem se u tami ispred sebe, pokušavajući napraviti razliku između tamnije sjene obližnjih stabala i malo svjetlije tame dalje ispred sebe kako bih vidjela mogu li uhvatiti bilo kakav pokret između njih. Ali.. ništa.

Pogledam u telefon, još nema odgovora. Dok se koncentriram na noge i gledam put koji je preda mnom, napokon ugledam ono što tražim: malu tačku svjetlosti koja treperi i dolazi prema meni.

To je on.

Parkirao je na drugoj strani šumice, dolazi iz suprotnog smjera. Ovo je "naše mjesto" i razmišljajući o stvarima koje smo ovdje radili osjećam kako se počinjem uzbuđivati.

Naravno, prošli put nije bio zadnji put. Kako bi to moglo i biti? Ovo mračno mjesto, ovaj sigurno zasjenjeni prostor gdje nas niko ne može vidjeti - kako bih moglao biti bilo gdje drugdje osim ovdje?

Prestajem da hodam i pustim ga da mi dođe. Svjetlost postaje sve bliža, svjetlo se ugasi i vidim samo njegov oblik. Tamna sjena.

Tada me pronalazi u mraku, ispruženih ruku dok me ne uhvate. Čujem ga kako duboko udiše.

"Oh, jebo te, dušo", kaže on. „Jebeno si mi nedostajala. Tako si mi nedostajala. ”

Snažno me hvata, čvrsto me uvlačeći u sebe. Njegove ruke se spuštaju niz moja leđa da me uhvate za obraze moje stražnjice, snažno ih stišćući, lagano podižući tako da sam na prstima da održim ravnotežu.

"Dođi ovamo", kaže, zgrabivši me za ruku i ponovo uključi svoju malu bateriju.

Napuštamo stazu, krećući se postrance u šumu. Kreće se lijevo-desno, kružeći oko ogromnih stabala, saginjući se pod niskim granama, sve dok ne dođemo do male čistine. Ovdje je malo više svjetla, drveće se prorijedilo dovoljno da se mjesečina iznad odražava na našim licima.

„Zar ne možemo ovo više? Želim više, želim te svaki dan. Ne samo ovdje, već.. znaš.. sve ”, kaže on.

Odmahujem glavom.

„Ne. Znaš da ne možemo. "

„Zašto? Šta ako bih te samo pozvao na večeru.. i otišli? “

"Ne. "

"Ali želim te. "

"Pa, imaš me. Evo.. upravo sada. "

Da završim poantu i zaustavim ovu priču, ispružila sam ruku prema njemu. Stavkjam dlan na njegove grudi pronalazeći mjesto na kojem mu je bradavica tvrda ispod košulje i trljam je palcem.

Možda zna kako da mi pritisne dugmad, ali ja znam da pritisnem i njegovo jednako dobro. Glava mu se naginje.

"Jebi ga, dušo.. samo.. mislim da bismo trebali.. O, sranje", dahće kad mi druga ruka posegne za drugom bradavicom, dok ih obje prstima dodirujem istovremeno.

Volim mu to raditi i na trenutak provlačim mu ruku ispod majice. Njegova gola koža je svilena pod mojim rukama, a njegove dlake preko trbuha i njegovih prsa me škaklja po prstima.

Sad teže diše i pušta jednu ruku na prednji dio farmerica. Primjetim kako mu se izbočina napregla, spuštam svoje prste na njegov tvrdi penis i čujem kako ponovno dahće dok gura kukove naprijed.

"Jesi li nešto rekao? " Pitam sa zadirkivanjem. Ne može ni odgovoriti.

Volim ovo što mu radim. Volim znati da će kasnije ovaj trenutak opet motati po glavi i biti toliko uzbuđen da će me opet morati zvati na „naše mjesto“. Volim znati da će otići u krevet čim se vrati kući, bez tuširanja, tako da je miris mene i dalje s njim kad se probudi.

Kleknem pred njega, ni ne primijetivši bockanje borovih iglica na tlu ispod mojih koljena, i otkopčavam mu farmerice.

"O bože, Isuse, jebi ga, bože.. Kriste, Isuse, jebi ga", kaže, tok riječi se ponavljao iznova i iznova u njegovom uzbuđenju.

Zakačim prste za pojas njegovih bokserica i spuštam ih dolje, a hlače idu s njima dok mu ne padnu do koljena. Prelazim rukama po oba bedra, oko njegovih bokova i preko guzice, a zatim se vraćam naprijed. Sad drhti, ne od hladnoće već od uzbuđenja.

"Trebam te", kaže on.

"Još ne", kažem.

Uzimam mu penis u jednu ruku i nježno ga pomazim. Stenje, a ja osjećam kako postaje sve tvrđi i debli u mojoj ruci. Moja druga ruka posegne ispod, obuhvati mu jaja i lagano stisne.

"Jebi ga! "

"Šššššš", odgovaram. "Tiho. "

Gleda dole u mene. Znam da ima taman toliko svjetla da vidi konture mog lica i zamah moje kose dok se njišem ispred njega. Polako otvaram usta, cijelo vrijeme ga gledajući u oči. Pustila sam da mi jezik isklizne ali ono polako. Nagnem se prema naprijed iz struka, isto tako vrlo polako. A onda sam jezikom prešla preko glavića njegovog penisa, kušajući njegov okus. Puštam da se jezik vrti oko glavića penisa, klizeći po njemu i povremeno s njegove ​​donje strane. Kad pomislim da ne može izdržati ni sekunde, uzmem ga u usta i stegnem ga usnama uvlačeći ga što dublje mogu.

Njegove ruke se tada spuštaju na moju glavu, a svi prsti zamotani u mojoj kosi. Premještam ruke na njegove bokove i povlačim ga potičući ga da se kreće da gura penis u moja usta. Osjećam kako se moje gaćice uvlače u moju macu stvarajući mi vlažnost uzbuđenja. On se nastavlja kretati, polako se zabijajući u moja usta i odjednom očajnički želim da njegov penis bude u meni, u mojoj napaljenoj maci.

Cvilim, tihi duboki zvuk koji bez sumnje vibrira kroz njegov penis. Prvo stenjanje je slučajno, ali s drugim radim namjerno, znajući da će ga to izluditi.

Ima tačno predviđen učinak. Izvuče mi penis iz usta, uhvati me za ramena i privuče me k sebi.

„Moram te jebati. Sad ovog momenta. " U njegovom tonu nema mjesta za raspravu.

"Deblo", kažem, gledajući s naše lijeve strane.

Znam iz ranijih posjeta ovdje jer neki su bili u vrućini i jakoj svjetlosti ljetnog dana, da smo na samo nekoliko metara od srušenog debla koje smo već dobro koristili. Tačno zna na što mislim i pušta ruke s mene da mi omogući da se okrenem prema njemu i prijeđem nekoliko koraka.

Skine jaknu i baci je preko debla. Tako viteški, želim se našaliti, spustivši jaknu da me sagne nad balvanom ali to zadržavam za sebe. Očajno je raspoložen da me jebe i možemo se šaliti kasnije. Drugi put, ali ne baš sada.

Spuštam se na koljena i stavljam grudi preko balvana. Osjećam kako se premješta u položaj iza mene, a njegove ruke me miluju po leđima. Kad se spusti na razinu kukova, njegovi topli prsti klize ispod pojasa mojih helanki, povlačeći ih dolje koliko god može. Gura mi majicu prema ramenima, otkrivajući mi donji dio leđa i moje golo dupe. Dok se naginje i ljubi me u dno kičme, zadrhtala sam od hladnog zraka, kao i osjećaja njegovih usana na mojoj goloj koži.

Ljubi dalje do mojih leđa, a ja osjećam kako me njegove ruke hvataju za guzove, šireći mi otvore, rupice na guzi i otvor moje mace, dok se njegova usta neprestano miču. Topli, vrući jezik prebacuje se preko moje guze pa do moje mace. Čim osjeti na ustima moj ukus, jauče i liže me jače. Izvijam leđa, pokušavajući mu se otvoriti više.

„Ohhh, jebi ga, jebi ga. JEBI ME! ”

Nisam sposobna za neke druge prave riječi. Njegov jezik zapljuskuje moju mokru macu, probijajući se između mojih glatkih nabora, pa se prebaci sa lizanjem moje rupice na guzi. Svaki taj njegov potez me naježi u trznem se, čini me pohotnom i jednostavno ludom za jebačinom.

"Tako dobro. Oh, tako je dobro, jebaču moj! ”

Opet me liže po dupetu i rupici, a ukusna me jeza uzdiže i klizi po kičmi. Osjećam se ludo napaljena.

Odjednom, osjećam njegov palac na mojim guzovima kako trlja glatku vlažnost koja mu je ostala iza jezika. Gore-dolje, a zatim gurne palac u moj napuhani pupoljak. Dahćem. Nikad prije to nije radio. Osjećam se tako dobro, pomalo bolno i uhvatim se kako mu se odgurnem uz ruku.

"Sviđa li ti se prst u guzi"

"Da, jebiga, daaa.. "

"Sljedeći put, može li umjesto prsta moj kurac? "

"Ohhh.. O bože.. Oo moj bože.. " Ne mogu reći da ili ne. Ideja o tome je toliko uzbudljiva da bih voljela da ga mogu zamoliti da to učini odmah sada.

Ali upravo tada osjećam kako se glava njegovog tvrdog kurca gura prema mojoj napaljenoj i pohotnoj pički. Trlja mi vrh kurca u moje glatke i mokre nabore, tražeći pravo mjesto da ga smjesti. Kad ga pronađe, zabi ga naglo. Njegov palac je još uvijek u mojoj guzi, a njegov kurac mi sada široko razvlači pičku.

„Ohh.. daaa.. Jebi me.. jače.. Da jače, sada. Molim te.. Jebi me! ”

Ne trebam ga više moliti. Počinje me snažno pumpati, palac mu klizi dublje u moju guzu, dok njegov kurac se duboko zabija u moju pičku. Njegova slobodna ruka me labavo drži za bok i onda me lupi po guzi. Ni to mi nikada prije nije radio.

"Opet.. lupi me opet", cvilim.

"Bože, kako volim ovo raditi s tobom", čujem ga kako šapće i ubrzano diše.

Nastavljamo ovako u mraku i nakon nekog vremena, još me jednom udari, a zatim zastenje, a tijelo mu se trese zabijajući se u mene dok svršava i dok se napokon ne smiri. Usne se spuste da me poljube u leđa dok se savija nadamnom.

"Hoćeš li molim te izaći na večeru sa mnom", pita on.

"Ne. "

"Hajde.. molim te! "

Odmaknem se od njega, ustanem i povučem odjeću na svoje mjesto. Kad sam stala u stojećem položaju, nagnem se prema njemu, poljubim ga u usta i nasmiješim se.

„Ne mogu. Trenutno imam velikog posla i vjerovatno ću raditi do kasno navečer. "

"Ali ti si šef", kaže on.

„Da. To znači da ćeš i tii raditi do kasno. Nema večere. "

"Možemo odnijeti hranu u salu za sastanke? "

"Hoćeš li to smatrati spojem? " Pitam.

"Ne", kaže on. "Možda. Da. Hoćeš li? "

"Ne", kažem smijući se. "Ne smijem izlaziti sa svojim zaposlenicima, sjećaš se? "

„Pa“, kaže, „možda bi me trebala unaprijediti i tada mi ne bi bila šef ", reče sa blagim osmjehom na licu.

„Firma je moja i uvijek ću biti tvoj šef. ”

„Dobro. Ako drugačije ne ide hoćemo li se opet naći ovdje sljedeće sedmice? ”

Uzdišem. "Možda. Ne mogu ti obećati. "

"Ponovit ću onu stvar s palcem", kaže.

Stigli smo do puta; vrijeme je da ja krenem desno, a on lijevo.

"Koja stvar? " Pitam ležerno.

"Pa, znaš koja stvar", kaže on smijući se.

„Hmm. Možda. "

"Možda bi to mogao učiniti i sa kurcem? "

„Možda se nađemo sljedeće sedmice ali prvo da vidim kako će se moji radnici nositi s ovim novim poslom. Sigurna sam da će biti naporno i da će taj rad biti i nagrađen. "

"Užasna si", kaže smijući se.

"Da, baš sam užasna. "

Još me jednom poljubi stisnutih ruku oko mene i nagne mi se u uho.

„Hvala ti, šefice. Vidimo se sutra ujutro. ”

"Vidimo se ujutro", odgovaram.