Blog - Negdje iznad Atlantika

Negdje iznad Atlantika

Ako ste generacija odrasla na seriji „Gossip girl“ ili „Suits“, onda se na vrhu vaše liste omiljenih gradova nalazi New York. Najnaseljeniji grad u SAD-u i zasigurno jedan od najnaseljenijih metropolitanskih područja u svijetu. Koliko se snimi godišnje filmova, serija ili reklama u New Yorku? Zasigurno na tisuće. Ako čitate moju ispovijest i niste do sada bili u New Yorku i ne znate mnogo o njemu, zasigurno bi u svega nekoliko sekundi uspjeli prepoznati centar New Yorka ili trg Times Square. Prenapučen, glasan, blještavilo sa svih strana, a ako želite reklamu na tom trgu, koštati će vas samo otprilike tri milijuna dolara. Moj vam je savjet da napravite sa svojom ekipom jedan nezaboravan selfi na Times Squareu i objavite ga na Instagramu. Mogli biste dobiti na stotine komentara i oznaka. Neki dolaze u New York radi šopinga, umjetnosti, mode, želje za slavom, a poneki i radi zabave. Ja sam koncem prosinca 2017. po prvi puta sjela u avion i zaputila se u Ameriku.

Moj tata kao profesor engleskog dobro me je pripremio i dao jasno uputstvo što sve moram posjetiti. Naravno, fascinantna zgradurina koja ima više od 100 katova zvana Empire State Building, bila je prva na listi. Panoramski pogled oduzima dah. Isto tako rekao mi je da se ne vraćam doma ako nisam barem pola dana provela u Central parku. Još tijekom srednje škole išli smo u Rim i Vatikan, nisam sigurna za ovu informaciju, ali ju svakako provjerite – koliko se sjećam Central park je površinom veći od Vatikana. Meni kao ljubiteljici dobrog šopinga bilo je najzabavnije na Upper East Sideu. Ah, da se barem neki bogati odvjetnik, senator, bankar, sportaš ili čak glumac zaljubio u mene tijekom mog kratkog boravka… Kada već život nije bajka, a ja nisam Grace Kelly, razinu serotonina povećala sam kupnjom Chanel i Givenchy torbica.

Zvala se Aleksandra i došla je u Zagreb

Pri povratku u Europu u avionu sam razmišljala kako već šest godina nemam dečka, pa čak niti simpatiju. Zadnju vezu imala sam tijekom srednje škole. Računa li se to? Ne? Imala sam prije tri mjeseca jednu kratku avanturu i to sa djevojkom iz Minska. Zvala se Aleksandra i došla je u Zagreb na nekoliko mjeseci učiti naš jezik. Upoznale smo se u jednom noćnom klubu, ja sam osvježila s njom znanje ruskog, a ona je mene podsjetila što sve iskusne žene znaju s jezikom. Posve me je izludila.

Razmišljajući o plavokosoj Aleksandri prodornih plavih očiju i baršunasto meke kože, ovlažila sam se kao neka srednjoškolka. Moje misli kao da je čula jedna djevojka i sjela do mene. Koliko se sjećam iz hotela, zvala se Vanessa i živi u Medulinu. Srele smo se par puta ujutro za doručkom i pozdravile. Putovale smo s istom agencijom. Bilo mi je teško procijeniti koliko ima godina jer se voljela jako šminkati, ali bih rekla oko dvadeset i pet.

Negdje iznad Atlantika Vanessa je i svršila

Vanessa se raspričala i doslovce u sat vremena rekla sve o sebi. Požalila se kako joj je sa dečkom Tihomirom u krevetu dosadno. Smeta ju što ne zna baratati prstima i jezikom. Ja sam joj odgovorila kako ja zato s vremena na vrijeme si priuštim seks sa curom jer nitko ne razumije žensko tijelo kao žena. Gledala me je u šoku, a zatim prebacila deku preko nas i rekla mi da joj pokažem što sve znam s prstima. Imala je lepršavu plavu suknju do koljena koju sam podigla, a zatim joj pomaknula gaćice u stranu. Gurnula sam joj prste u pičku i počela s njima kružiti, a kada sam se prebacila na stimulaciju klitorisa, počela je tiho stenjati. U jednom trenutku stavila je prste u usta kako ne bi vrištala. Negdje iznad Atlantika Vanessa je i svršila, a zatim smo se dugo mazile ispod dekice. Kako je kemija među nama bila jaka, otišle smo i u wc kako bi se ljubile i lizale.