Blog - Odobreno

Odobreno

Sve je počelo glasinama, onim uobičajenim, kao bio je tamo, došao bez najave itd. Ali nema veze jer ovaj put je bila spremna za svoj novinarski zadatak.

Nikad ga nije upoznala, nikada ga nije ni pogledala. Čak nije imala ni ime koje bi priličilo njegovoj reputaciji. Sve što je imala bio je ugled.

Glasine o njemu su je poticale i motivirale da sazba i istraži sve što je mogla o njemu koji je na neki način bio poput urbanog mita ili nazovi duha. Sve glasine u vezi njega događale su se prijateljicama zajedničke prijateljice ili prijatelja ili još gore nekoj prijateljici od radnog kolege ili kolegice. Onda poslije toga nestane, nema ga nigdje i ne pojavi se više do naredne Noći Vještica.

Nedostajao joj je na posljednje dvije zabave za Halloween jer je prekasno saznala gdje se nalazi. Ovaj put bi bila baš baksuz ako dopusti da se to opet ponovi. Trebala joj je samo minuta da razgovara s njim, da ga prisili da joj ispriča priču iza koje stoje glasine.

Sandrin novinarski pragmatizam i maštarija nije joj dopuštao da određene stvari prihvati drugačije.

Eh, kad vi ovo uspjela izvesti bila bi to priča koja bi je ovog puta izbacila na višu poziciju kao novinara od trenutne kao početnice u odjeljenju za unos podataka. Njezin mali ali istaknuti list godinama je ganjao ovu priču i to joj je dovoljno bilo da se zapita koliko je taj muškarac star, odakle je tačno ali ta priča im je uvijek izmicala. Ali neće više, barem ne s njom u slučaju.

Belma iz računovodstva izbacila je objavu na Facebooku u kojoj se govorilo o toj glasini i to joj je bilo dovoljno da se podigne s njenog ugodnog kauča do ormara i da provjeri šta posjeduje od odjeće koja bi poslužila kao neki kostim za Noć Vještica. Razočarano je gledala kako ništa od odjeće ne može poslužiti svrsi, niti jedan ružni blagdanski pulover ili ružičasti šal koji bi ukrasio njezine grudi. Ništa što bi moglo udvostručiti kostim Halloweena. Nema crne, nema narančaste. Samo bež, kao i sve ostalo u njenom životu.

Pa sranje. Trebala je nešto. Nije se mogla pojaviti u prljavom žutosmeđem džemperu i poderanim trapericama koje je trenutno nosila. Trebala se stopiti s ostalim prisutnima.

Nije mogla u svom ormaru ništa pronaći da izgleda kao kostim i ipak odlučila pojaviti se na toj zabavi u trapericama i džemperu sa nekom ogrlicom oko vrata koja je uokvirila sa obje strane njezine plamene crvene uvojke. U mislima je čestitala sebi dok je nanosila maskaru i zadovoljno sama sebi zapljeskala kao da je sve dobro. Njezina se hrabrost do sada samo širila.

Kada se sa svojim vozačem zaustavila pred dvospratnicom zatekla je kolonu koja se razmeće još jednim tisućljetnim uspjehom u financijskom svijetu i tada je shvatila koliko se drastično precijenila u svojoj hrabrosti da se odluči na ovaj korak. Njezin je vozač za za dlaku izbjegao udariti Hulka bez majice koji je s otvorenom bocom piva na sred ceste udarao nečim u svoja prsa.

Vozač ju je pogledao i upitao da li stvarno htjela ovdje doći. Uzdahnula je, slegnula ramenima, zahvalila mu se i izašla iz auta. Kad je ušla unutra, bilo je to upravo ono što je i zamislila. Počevši od kostima, vidjela je tipične predsjedničke maske, iskrivljene da odražavaju opći konsenzus javnosti - Clinton otvorenih usta, napućeni Trump. Zatim, naravno kostim drolja, medicinske sestre, policajci, superheroji, predsjednici, drvosječe. Zgrabila je pregršt čipsa ali držala se daleko od svijetlosmeđeg umaka koji ju je mamio. Hrana je bila jedno od područja u kojem joj nije bilo drago što je bila nepristojna. Hodala je rubom gomile, procjenjivala goste, precrtavajući ih sve s popisa potencijalnih meta. Većina su bili rano odrasli, sve same njene kolege i definitivno nitko od njih ne bi mogao biti on. Počela je sumnjati u istinitost glasina, porazan rasplet kad je pomislila na svoj udobni kauč kod kuće.

Očajnički želeći umrtviti zujanje nerazboritog čavrljanja gomile u pokušaju da utvrdi ima li istine u glasinama koje su je i dovele ovdje uputila se do dugog staklenog stola s pićima. Kuhano vino. Oh, dobro.

Svakako, bio je tu na stolu i Johnny Walker Black Label u kombinaciji s curama iz ljudskih resursa koje su stajale poput guske, trubeći i mlatarajući o nečemu. Sandra je bila razočarana. Spremala se podvući rep i natjerati se da pobjegne sa ovog mjesta kad se iznad ostalih začuo glas.

„Recite što god želite ali ima tu elemenata čarolije. Mora biti. Kako bi inače mogao učiniti ono što kažu da je učinio? "

Sandrin interes bio je potaknut. Misli o odlasku nestale su dolaskom svježih tračeva. Pretvarala se da je skupila na mali tanjur sireva i krekera i molila se da je to baš on o kome ove guske razgovaraju.

"De molim te, pretjeruju. Nema šanse da ima šest ruku i dva jezika. Da postoji, vjerujte mi ne bih hodala s Davorom. "

Uslijedilo je žamor žena. Sandra je poludjela upravo zbog načina na koji su idolizirali ovog neznanca. Negdje, nekada, neka je žena vjerojatno zbarila mladog momka, zaključivši da nije ništa drugo do kapitalac. Možda je imao neobično debeo penis? Od tada je priča ispričana toliko puta, da je do sada mogao biti bilo koji drugi momak.

Ono što je ovog učinilo tako posebnim bilo je jednostavno to što je priča dolazila iz raznih usta kao nevjerovatna. Vjerovatno je taj neko preuzeo priču kao svoju i tako lovio ženske ranjivosti. Više se ne brinući za priču, samo je htjela ovo božansko ushićenje zaustaviti. Žene su pokazivale, šaptale i sve su bile jednako tamnocrvene poput jesenjeg lišća vani.

“Eno ga. Sigurna sam da je to on. Mislim, nitko s kim radimo ne izgleda tako, zar ne? "

Sandra se pomjerila u stranu kako bi imala bolji pogled dok se tajnoviti čovjek probijao do prostorije sa podlogom za ples. Bio je on sigurno, čovjek kojeg je čekala da s njim razgovara, ako bi joj dopustio.

„To mora biti. Oh, zanima me koga će večeras odabrati? "

Koga bi odabrao? Što je to značilo? Odabrao bi ženu, pružio joj zadovoljstvo, a zatim ih ostavio da šire dobru vijest? Zvučalo je biblijski u svom podmetanju i eklatantnom seksizmu. Ovo, ona prije nije čula i bila je više nego malo zabrinuta zbog novih informacija. Što ako se njegovoj žrtvi ne svidi ono što je dobila? Zatim se okrenula prema ženama jer trebala je provesti neko pozadinsko istraživanje.

"Žao mi je", rekla je, "ali kako to misliš, " koga će on odabrati "? "

"Oh, dušo", rekla je Belma, a glas joj je mrmljao, "neka će sretnica večeras ići u krevet s njim. Svake Noći vještica on odabere zaslužnu ženu i ispuni joj tri želje. " Seksi žena-pauk zahihotala se poput djevojčice koja je za rođendan dobila novu Barbie, pljeskajući i cvileći. "Seksualne želje", šapnula je, smijući se dok je ispijala vino. Oh, Gospode.. Želje? Ozbiljno?

"Zašto inače misliš da smo ovako odjeveni? " Pocahontas se oglasila, tresući obilnim bokovima tako da su se rese od umjetne kože na njezinoj haljini tresle zajedno s njima. Dakle, svi su se borili za njegovu pažnju, nadajući se da će ih odabrati. Sandra je spustila pogled na svoj garderobu. Nije da bi nešto promijenila da je znala da će njezino tijelo biti na aukciji. Takav muškarac nije bio njezin tip ni izdaleka. Kako se uopće oglašavao?

Sandra je odložila tanjur i krenula u smjeru u kojem su žene stajale zagledane, razjapljenih kljunova. Morala ga je brzo prikovati prije nego što pronađe svoju žrtvu za noć. Tko je znao da će sljedeći put Sandra imati ovakvu priliku da ima susret s čovjekom koji navodno ima ogroman penis, čarobne ruke i orgazmi koji su se nadmetali sa srećom.

Kad je stigla u tu prostoriju pogledala je oko sebe. Sve što je vidjela bili su njeni suradnici u raznim stanjima pijanstva, stisnuti jedni naspram drugih na improviziranom plesnom podiju. Stala je pored prozora naslonjena na zid i posmatrala te ljude u prostoriji.

"Ti si medić, zar ne? " Riječi su joj došle iza leđa, kao zmija oko vrata, zahvatila ju je vrućina poput toplog povjetarca s juga. Glas mu je bio hrapav, prožet seksom ali Sandra se osjećala potpuno nespremnom. Unatoč toplini, Sandra je zadrhtala. Želudac joj se okrenuo, baš kao kad je imala prvi poljubac i prostor između njezinih nogu navlažio se.

"Jesam", odgovorila je. Kad se okrenula ugledala je muškarca koji joj sw obratio sa pet inače benignih riječi i primjetila je da je njegovo tijelo pritisnuto uz nju. Njezina maca više nije bila samo vlažna, nego bila je to prokleta lokva.

"Vi ste novinar. Ona koja se nada da će dobiti priču. Moju priču. "

Mogla je samo kimnuti glavom, bojeći se da će ako progovori njezin glas izdati požudu koju je osjećala gradeći vrućinu njegova daha na svojoj koži.

"Voljan sam vam dati ono što želite, ali postoje pravila. "

Ponovno je kimnula. Što je zapravo htjela? Sad joj to nije bilo jasno kao prije sat vremena.

"Prati me. " Kao da je imala izbor s njegovom rukom na njenim leđima, vodeći je kroz sobu njezinih polugolih suradnika. Čula je šapat dok je prolazila pored raskalašenih gusaka ali oni su izblijedjeli kad joj se palac tajnovitog muškarca smjestio na bok, pritisnuo je i trljao. Njegova je ruka zacijelo ogromna i pitala se što bi još moglo biti toliko veliko na njemu, a onda je povukla tu misao. To nije ono zbog čega je ona bila na ovoj zabavi.

Iako, sad u to nije mogla biti sigurna. Njezino sjećanje na to kako je i zašto došla na zabavu postajalo je maglovito, kao da se dim iz stroja u dnevnoj sobi namotavao oko njezinih svjesnih misli, blateći ih. Bila je svjesna samo njegove ruke, njegova glasa. Odveo ju je u stražnju sobu. Sandra se nije mogla sjetiti je li bila u toj sobi na božićnoj zabavi prošle godine. Davor je sigurno preuredio. Muškarac je pritisnuo prekidač na zidu, a drugom rukom nije puštao njezino tijelo. Tamni, ružičasti niz svjetiljki koji su obrubljivali okrugli strop otkrivao je madrac kružnog oblika usred sobe. Bio je prekriven svilenim plahtama, jastucima koji su izgledali tako mekani da poželiš da nikada ne moraš izaći. Zidovi su bili obloženi freskom arapskim konjima i trgovcima, izlošcima s robom koja je izgledala kao stvarno. Sandra se zaokrenula kad joj je muška ruka pala s leđa. Ipak je još uvijek osjećala pritisak njegovog palca na boku. Bio je odjeven u lanene hlače i odgovarajuću košulju s bijelim šeširom na glavi koji je skinuo i sjeo na krevet.

Namrštila se. Je li trebao biti duh ili nešto slično? Cijela ova stvar je tako blesava. Ali onda ga je pogledala u oči. Bile su duboke i beskrajno crne. Ne tamnosmeđe, već crne, zalizane kose. Koža mu je bila maslinasta, nos izražen i definitivno nije bio odavde. Iako je bio zgodan, to nije objašnjavalo magnetizam koji je Sandra osjećala u njegovom prisustvu. Osjećala se povučeno pred njim i samo ju je neka sila volje držala na dohvat ruke. Iz nekog razloga nije njemu vjerovala, nego više sebi. Pročistila je grlo.

"Kako se zovete? Kako da vas zovem? "

"Možete me zvati Jakob. "

"Dobro, Jakob, hoćete li mi odobriti intervju? "

"Da. Pokazat ću vam ono zbog čega ste došli ovdje otkriti. "

Njezino se smrknuće produbilo ali neki odjek duboko u njoj probudio se na njegove riječi. Ne. Trebam istinu. To mi je sada jedino važno. Još jedan glas doviknuo joj je iz njezinih njezinih prsa tvrdeći da to uopće nije istina. Previše je radila i nije se dovoljno opustila.

"Fino. Koji su vaši uslovi? Rekli ste tamo da imate pravila. "

"Nećete ovo snimati niti bilo što od ovoga. "

"I? To sigurno nije vaš jedini uslov. "

Nasmiješio se otkrivajući liniju ravnih i bijelih zuba, gotovo svjetlećih u blijedoj ružičastoj svjetlosti.

„Dobit ćete tri želje, ni više ni manje. Savjetujem da ih iskoristite pametno. "

“Mislite li na pitanja? Da imam samo tri pitanja? "

"Mislim ono što sam rekao. "

Sandra se prisjetila onoga što je ona žena rekla kao da ženi ponudi tri seksualne želje i pitala se je li u tome bilo istine? Je li odabrao Sandru? Sigurno ne, zašto nju kad je bilo daleko više voljnih sudionika odmah iza zakrivljenog zida.

"Znači, ne koristim niti jednu moju želju da bih tražila još želja? " Zahihotala se, zadovoljna sobom zbog replike.

„Ja nisam duh. Ovo nije igra. "

"Svi dokazi ukazuju na suprotno. " Podbočila je bradu prema njemu koji je sjedio na svilenoj posteljini. Ignorirao ju je ruku prekriženih na prsima.

"Postoji još jedan uslov. "

"Koji je? " Počela je već biti frustrirana ali to bi značilo da bi morala prelinuti ovaj razgovor i otići ali ne još, barem dok ne dobije odgovore.

“Morate mi dopustiti da ispunim vašu želju na bilo koji način za koji ja mislim da je najbolje. Ali čim vam postane neugodno, zaustavit ću se i bit ćete slobodni. "

Nije li sada bila slobodna? Da je željela otići, mogla je, zar ne? Ali noge su joj postale teške, a ona nije bila baš tako sigurna. "To zvuči pošteno", rekla je.

„Morat ću čuti kako izgovarate te riječi. Reci te mi da prihvatate moje uslove i ja sam sav vaš. Vaša će želja biti meni zapovijed. "

"Fino onda. Prihvaćam vaše uslove. "

Ponovno se nasmiješio, a ozbiljnost je isparila u zrak.

"Dobro, što je onda vaša prva želja? "

Otvorila je usta kako bi postavila svoje pitanje i najednom je Jakob ispred nje s rukama na njezinim ramenima. Zašto je onda osjećala pritisak na oba boka, kao da je držao i njezin struk?

"Odobreno", šapnuo je. Posrnula je unatrag, vrtoglavo ali osjećajući se lakše nego ikad prije. Ruke su je uhvatile - činilo se kao da ju je njih deset podiglo sa zemlje i položilo na svileni pokrivač. Tkanina se osjećala hladno na njezinoj koži koja je plamtjela pod njegovim dodirom. Čekaj, kako je mogla osjetiti tkaninu kroz džemper? Spustila je pogled na dužinu svog tijela, koje je bilo nekako jako izloženo. Stajao je na kraju kreveta, bez košulje, mali plamen je izbio tamo gdje su je odvele njene oči. Bio je to primjerak kakav nijedan drugi. Široka ramena, bila su tako ogromna. A njegov stomak s grebenima mišića koji su nestajali ispod lanenih hlača - to joj je bilo previše za podnijeti.

Nestale su misli o intervjuima, guskama ili unosima podataka u redakciji. Postojao je samo Jakob.

"Zatvori oči", naredio je. Poslušala ga je, bojeći se pokvariti ovaj trenutak čak i s prizvukom neslaganja.

Tada se njezin svijet promijenio, njezine percepcije svega što je znala nestale su s njezinim inhibicijama. Levitirala je iznad kreveta, zrak se kovitlao oko nje, hladan i dobrodošao. Prsti su se vukli niz njezino tijelo, počevši od njezinih prsa i krećući se prema međunožju, preko trbuha, a zatim do njenog središta preplavljenog željom. Našli su se u njoj, povlačeći, gurajući, prolazeći kroz nju poput tekućine. Zavapila je, a zatim šapnula ispriku, zatvorenih očiju. Nije željela napraviti scenu i natjerati Davora da ih deložira.

„Šššššš. Nitko nas ovdje neće pronaći. " To ju je trebalo ispuniti brigom jer je bila sama s neznancem gdje je nitko nije mogao naći ali bila je na sigurnom prije svega.

Dok su joj prsti - deseci - zadirkivali njezinu macu oraveći krugove po klitorisu, ruke su joj pridržavale grudi, trzale bradavice, čineći ih tvrdim i zašiljenim. Stisnuo je njezine bolne grudi, a meso mu se oblikovalo pod njegovim dodirom. Izvila je leđa, zastenjala je, jauknula je dok je njegov palac pritiskao njezin klitoris, gurao je dok nije osjetila kako klitoris naglo raste.

"Ne, čekaj. " Nije moglo završiti, još ne. Željela je da je okusi, poželjela je da osjeti što njegov jezik može učiniti kad su njegove ruke čisto blaženstvo.

Kao magijom, jedina ruka koja je ostala pritisnuta na njezino tijelo bila je ona unutar nje. Ipak, nekako su mu usta bila uz njezino uho, a jezik mu je pratio uz njezinu ušnu resicu sve dok ga usta nisu uzela i sisala dok joj se opet nije vrtjelo od želje.

"Odobreno. " Njegova su usta ostala uz njezin vrat, kroz nju je udisao toplinu i vatru, dok je hladni zrak djelovao protiv njega, napaljujući sva njezina osjetila. Kad joj je jezik skliznuo između nabora njezine mace vrisnula je od strasti. Bila je glatka, on se dugo i bijesno zaronio u nju. Ipak, njegova su joj usta proždirala vrat, ližući kožu.

Kako je ovo moguće?

Više nije željela znati. Samo je željela doživjeti sve to.

Njegov jezik je projurio iz nje, a zubi su istodobno pasli kožu iza njezina uha i grickali joj macu koja je bila mokra zbog njega ali i za njega. O Bože. Lizao ju je od klitorisa do stražnjeg dijela njezine guzice, a jezik je i dalje klizio u nju i iz nje. Taman kad je pomislila da ima sve, usta su joj se zatvorila nad grudima, jezici su joj se uskovitlali oko bradavica, zubi ih grizu tek toliko da je Sandra zadrhtala od želje.

"Da", šapnula je. "Da. Molim te tako. " Bila je blizu svršavanja, maca joj je pulsirala, a grudi su joj bile teške. Na njezinu molbu, njegov jezik ušao joj je dalje nego što je mislila da je moguće. Ušao je tako duboko u macu i motao je jezik po njezinim zidovima, šaljući joj udarne valove orgazma.

Ne, nemojte biti gotovi.

Oh, kako je poželjela da je ispuni. Vratila joj se toplina na uho. "Jesi li sigurna? Ovo je tvoja konačna želja. "

Je li bila? Da. Nikad nije željela ništa više. Prije nego što je uspjela glasno odgovoriti, leđima je dotaknula krevet pokriven svilom. "Odobreno. "

Tamo gdje mu je njegov jezik lizao kožu zrak je zagolicao jezom i vlagom. Grčila se, čekajući ga. A onda je osjetila njegov tvrdi penis na samom otvoru njene mace. Nije bila toliko tijesna da ne bi uspio uću u nju ali definitivno je mogla reći da je to veličina koju nikada prije nije imala u sebi. Protrljao je vrhom penisa duž njezina otvora, a iz nje je curio bazen vlastite sperme i užitka.

Bez upozorenja, zabio se u nju, snažno i brzo. Zastenjala je od zadovoljstva. Dodirnuo joj je zidove mace, ispunio je u potpunosti, otvorio je potpuno. Kako će nakon prodirnja njegove kurčine ikad više biti ista, fizički i šire? Ulazio je i izlazio iz nje, povećavajući brzinu dok je ljubio njezine grudi, snažno sišući njene napaljenje i tvrde bradavice. Svaki ulazak njegove kurčine širio je više njenu mokru pičku kako bi napravio mjesta za više zadovoljstva nego što je ikad poznavala.

Jebavao ju je satima, leđa su joj klizila po plahtama, dok su je njegove ruke i usta i najsavršeniji kurac koji je ikad imala uzeli tijelo i žigosali ga. Bila je njegova bez obzira što će biti nakon te noći. Kad se još jedan orgazam zakotrljao kroz nju, osakativši joj osjetila, zavapila je, a glas je ispunjavao okruglu sobu njezinom izuzetnom strašću i zadovoljstvom.

Nije znala koliko je dugo ležala. Zadovoljena sexom koji čak nije mogao ni biti definiran kao takav, bio je tako veličanstven. Ipak, u nekom je trenutku osjetila da je sama. Otvorila je oči i utvrdila da je u novoj crvenoj svilenoj pidžami, ali sama u svom krevetu. Kako?

To je bilo sve što je mogla pitati, premda je san lebdio nad njom tvrdeći da su njeni snovi bili čisto blaženstvo te noći, repriza Jakoba i onoga što je učinio s njom.

Kad joj je u ponedjeljak ujutro zazvonio alarm, nije imala pojma koliko je dugo spavala. Je li učinila nešto drugo? Jesti? Poslati nedjeljno izdanje za tisak? Sranje. Morala je na posao. Nekako se odjenula, skuhala kavu i u uredu se našla tek napola dezorijentirana. Davorov presvijetli osmijeh dočekao ju je na vratima.

"Gdje ste išli u subotu? Otišli ste bez da ste mi rekli kako je to bila strašna zabava. "

Nasmiješila se. Kad bi barem znao.

“Bilo je sjajno, hvala. Nešto se upravo pojavilo. Hej, usput, sviđa mi se preuređenje tvoje kuće Davore. "

Obrazi su joj se zarumenili u žegi vrućine kad se prisjetila koliko je uživala u njegovom novom apartmanu za goste.

Čelo mu se namršti. "Nisam ništa preuredio. "

"A gostinjski apartman u stražnjem dijelu iza vaše kuhinje? "

“Tamo nema ništa osim travnjaka. Isuse, Sandra, koliko si popila te noći? " Zakliktao je, te odmahnuo glavom. “Idem pronaći Gocu. Ljuta je na to što flertujem s recepcionarkom. Vi žene nemate pojma koliko ste frustrirajuće. "

Glas mu je zamro, smijeh je odjeknuo hodnikom.

Sandra je stajala tamo sama sa svojim uspomenama, sa očitom modricom na boku i crvenom svilenom pidžamom koja je visjela u njezinom bež ormaru, što su sve dokazi koje je imala da se dogodila noć vještica. Njezin je um ispričao drugu priču - jezici, usne, ruke, prsti od mašte, ništa stvarno osim onoga kako ih je osjećala.

Nikad ne bi ispričala ovu priču - ionako joj nitko ne bi vjerovao ali bila je prilično sigurna da od sada vjeruje u magiju.